Sistemski eritremski lupus (SLE)
Sistemski eritemski lupus (SLE) je hronična autoimuna bolest koja obuhvata široki spektar kliničkih manifestacija sa zahvatanjem mnogih organa i tkiva. Najčešće su pogodjeni koža, zglobovi, serozne membrane, hematopoetsko tkivo, bubrezi i centralni nervni system.
Važna osobina bolesti je heterogenost, kako u pogledu zahvaćenosti organa, kliničkih manifestacija, nalaza brojnih autoantitela, tako i u pogledu različite težine klinike slike, toka i prognoze bolesti. Bolest češće pogadja žene i to u generativnom periodu. Hroničnog je toka koji može varirati od blagog do teškog oblika,ponekad životno ugrožavajućeg.
Kliničke manifestacije su raznovrsne s obzirom na broj organskih sistema koji mogu biti zahvaćeni bolešću. Opšti simptomi, kao što su groznica, umor i gubitak težine su česti. Prvenstveno su zahvaćeni koža i mišićno-koštani sistem.
Mukokutane manifestacije - Tipične akutne promene mogu biti lokalizovani eritem, poznat kao “malarni osip” ili “leptirasti osip” na licu ili generalizovani prošireni oblik.
Od mišićno-koštanih manifestacija najčešće su artralgije i/ili artritis i mijalgije, koje su često prva klinička manifestacija bolesti. Bolešću mogu biti zahvaćeni i bubrezi, hematopoezno tkivo, respiratorni sistem, centralni i periferni nervni sistem, kardiovaskularni, i gastrointestinalni sistem. Usled hronične inflamacije kod bolesnika je česta rana ateroskleroza. Aterosklerozu pospešuje i primena glukokortikoida i imunosupresiva.
Dijagnoza
Sistemski eritemski lupus nema jedinstvenu kliničku sliku, pa se za sigurnu dijagnozu bolesti zahteva prisustvo bilo koja četiri ili više, od mogućih jedanaest kliničko-laboratorijskih kriterijuma, istovremeno ili u bilo kom intervalu posmatranja, a koji su definisani revidiranim kriterijumima Američkog reumatološkog društva iz 1997.g.
Lečenje
Kada se postavi dijagnoza ove bolesti, započinje se sa lečenjem.
Za blage oblike takozvanog kožno-zglobnog lupusa primenjujemo male doze glukokortikoida i antimalarike.
Za teške oblike bolesti sa zahvatanjem bubrega i CNS-a neophodna je primena imunosupresivnih lekova. Poslednjih godina se ispituje i efikasnost pojedinih bioloških lekova.
Terapija lupusa je individualna, ali i doživotna, a uspeh lečenja u velikoj mjeri zavisi od saradnje izmedju lekara i bolesnika.