Antifosfolipidni sindrom

Antifosfolipidni sindrom (AFS) se karakteriše venskim ili arterijskim trombozama, ponovljenim spontanim pobačajima i trombocitopenijom, uz nalaz antifosfolipidnih antitela (klase IgM i IgG) u serumu obolelih.

    Antifosfolipidni sindrom se može javiti izolovan, ili u sklopu nekih udruženih sistemskih oboljenja poput:
  • Sistemskog eritemskog lupusa,
  • Sjogrenovog sindroma,
  • Behčetove bolesti,
  • reumatoidnog artritisa,
  • kod infekcija (sifilis, HIV, malarija, hepatitis C),
  • kod upotrebe nekih lekova (propranolol, fenitoin, interferon alfa, hidralazin, amoksicilin).

Pojedini autori ukazuju na genetsku predispoziciju za nastanak antifosfolipidnog sindroma. Prema, tome podela je na primarni i na sekundarni antifosfolipidni sindrom.Ovaj sindrom može biti prateća manifestacija sistemskih bolesti vezivnog tkiva , kao i raznih drugih autoimunskih, infektivnih i malignih bolesti, kada je u pitanju sekundarni AFS.

Pojedini autori ukazuju na genetsku predispoziciju za nastanak antifosfolipidnog sindroma. Prema, tome podela je na primarni i na sekundarni antifosfolipidni sindrom.Ovaj sindrom može biti prateća manifestacija sistemskih bolesti vezivnog tkiva , kao i raznih drugih autoimunskih, infektivnih i malignih bolesti, kada je u pitanju sekundarni AFS.

Uzroci

Kod antifosfolipdnog sindroma, glavni poremećaj je u zgrušavanju krvi, a tačan mehanizam nije poznat (pretpostavlja se da se stvaraju autoantitela protiv faktora koagulacije, aktiviranje vaskularnog endotela, veća adherentnost trombocita, kao i aktiviranje sistema komplementa).

Klinička slika

Klinički, najčešće dolazi do tromboza površnih ili dubokuh vena ekstremiteta, ali mogu biti zahvaćene vene retine, plućne, hepatične, renalne vene i donja šuplja vena. Od arterijskih krvnih sudova tromboze najčešće zahvataju cerebralne arterije, arterije retine, koronarne , hepatične, splenične, mezenterijalne, renalne arterije.

Najurgentnija stanja su: sindrom plućne hipertenzije, infarkt miokarda, cerebrovaskularni insult, infarkti retine, osteonekroza glave femura.

Laboratorijski nalazi

  1. Pojava lažno pozitivnih seroloških testova na lues (VDRL).
  2. Pojava lupus antikoagulansa, što otkriva produženo vreme testova koagulacije koji su zavisni od fosfolipida: APTT, RVTT, KCT.
  3. Pozitivni testovi za određivanje anti- kardiolipinskih antitela (klase IgM i IgG), koji su visoko senzitivni.

Dijagnoza antifosfolipidnog sindroma

Bolesnik mora da ima bar jednu od glavnih kliničkih manifestacija i jednu vrstu antifosfolipidnih antitela.

Šta su Antifosfolipidna antitela IgG?

Antifosfolipidna antitela IgG su auto-antitela. Auto-antitela su antitela koja greškom reaguju sa sopstvenim tkivom ili organom pojedinca, što za posledicu može da ima zapaljenje ili dusfunkciju organa ili sistema organa, što dovodi do nastanka obolenja poznatih kao autoimuna obolenja.Organizam može da produkuje jedno ili više autoantitela.

    Antifosfolipidna antitela se koriste kao pomoć u otkrivanju:
  • uzroka višestrukih pobačaja i komplikacija u trudnoći kod osoba ženskog pola
  • kao pomoć u dijagnostici tromboza
  • neočekivanog produženog aPTT-a, kad se određuje zajedno sa paramtrima stečenih trombofilija (APCR, protein S, protein S, lupus antikoagulans, antitrombin, PAI, beta-2-glikoprotein antitela i antikardiolipinska antitela).
  • kao pomoć u dijagnostici autoimunih obolenja