Ubrzan i savremen stil života, zbog sve veće izloženosti stresu, uzrokuje povećanu učestalost bolesti štitaste žlezde. Bolesti štitaste žlezde su posebno česte u razvijenim zemljama i posle šećerne bolesti nalaze se na drugom mestu među endokrinološkim oboljenjima. Od ovih oboljenja žene oboljevaju češće u odnosu na muškarce. Pravilna funkcija štitaste žlezde od posebnog je značaja u pojedim populacijama: dece, trudnica, gde poremećaj njene funkcije može uzrokovati trajne posledice.
Mnoge bolesti štitaste žlezde su bez ikakvih simptoma u svom početnom stadijumu i mogu se otkriti jedino odgovarajućim medicinskim pregledima.Zahvaljujući savremenim dijagnostičkim procedurama i terapiji, većina oboljenja štitaste žlezde, uključujući i maligne bolesti, ukoliko se pravovremeno dijagnostikuju mogu biti u potpunosti izlečene.
U osnovi ove ideje je da pacijent na jednom mestu i u jednom danu dobije sve preglede koji su potrebni za postavljenje dijagnoze na osnovu koje se potom određuje adekvatna terapija.
Štitasta žlezda je najveća endokrina žlezda u našem organizmu. Smeštena je u prednjem delu vrata, ima oblik leptira i kod osoba koje nemaju strumu teška je oko 20 gr. Jedinstvena je po tome što pravi depo hormona čime se obezbeđuje ravnomerno snabdevanje, za razliku od svih drugih endokrinih žlezda koje svoje hormone izlučuju direktno u cirkulaciju.
Za njeno funkcionisanje neophodan je jod. Ova žlezda proizvodi tri hormona od kojih su dva vezana za jod, trijodtironin T3 i tiroksin T4.
Hormoni štitaste žlezde utiču na razvoj i metabolizam, povećavaju bazalnu potrošnju kiseonika, kontrolišu našu termoregulaciju i sintezu proteina, razgradnju masti… Tiroidni hormoni imaju ključnu ulogu u razvoju nervnog sistema, povećavaju osetljivost na različite stimuluse, utiču na osećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja, kao i na normalan emocionalni tonus. Takođe, imaju važnu ulogu u reprodukciji muškarca i žene i na održavanje normalne trudnoće. Utiču na rast i razvoj mozga u fetalnom periodu i tokom prvih godina života.Hormoni koje stvara štitna žlezda - trijodotironin (T3) i tiroksin (T4) imaju ogroman uticaj na zdravlje čoveka, utičući na sve aspekte metabolizma.
Ultrazvukom se ispituje morfologija štitaste žlezde, odnosno promene u veličini, strukturi, prokrvljenosti i eventualno postojanje nodusa (čvorova) u štitastoj žlezdi.
Ovi podaci su od značaja zbog određivanja nivoa sumnje na malignitet svakog nodusa.
Nodus predstavlja promenu u štitastoj žlezdi koja se razlikuje od okolnog tkiva, a vidljiva je UZ pregledom. Čvorovi u štitastoj žlezdi najčešće su benigni, ali neki od njih mogu da budu i maligni. Poslednjih godina registruje se porast broja obolelih od karcinoma štitaste žlezde, pa zato svaku promenu na vratu, odnosno tiroidni nodus treba pratiti.
Glavni cilj dijagnostike novootkrivenih čvorova u štitastoj žlezdi je isključivanje karcinoma.
Kada je čvor (nodus) sumnjiv neohodno je ispoštovati procedure u cilju donošenja ispravne odluke i daljeg postupka lečenja, potrebno je odrediti:
Ovaj rutinski i pouzdani dijagnostički test se izvodi kod nodusa sumnjivih na karcinom (po TI RADS klasifikaciji) i radi aspiracije sadržaja benignog koloidnog nodusa. Procedura se sprovodi pod ultrazvučnom kontrolom. Izvodi se tankom iglom, a uzorak tkiva šalje na citološku analizu (podrazumeva mikroskopski pregled ćelijskog aspirata nodusa, čiji se opis po Bethesda klasifikaciji svrstava u 6 kategorija).
Biopsija mora da bude sastavni deo svake preoperativne dijagnostike solitarnog čvora štitaste žlezde. Od nalaza zavisi koji će od pacijenata biti upućen na hirurško lečenje na osnovu citološke analize po Bethesda klasifikaciji.
U ordinaciji Endopraxis možete dobiti celokupan tretman od ultrazvučne dijagnostike, biopsije štitaste žlezde, praćenja do upućivanja na operaciju štitaste žlezde.
Ceo proces vode iskusni endokrinolozi Prof.dr Zoran Hajduković , Prof dr Tamara Dragović I ass. dr Dejan Marinković.
Hipotireoza je problem štitne žlezde izazvan nedovoljnim lučenjem njenih hormona. Kada se oslobodi nedovoljno hormona štitaste žlezde metabolizam je usporen što izaziva sporost telesnih funkcija.
Simptomi hipotireoze
U početnim fazama hipotireoze simptomi mogu potpuno izostati. Štaviše, simptomi hipotireoze se često mogu tumačiti kao simptom nekog drugog oboljenja.
Tokom samih početaka bolesti, može se pojaviti samo jedan ili čak ni jedan od ovih simptoma. Baš iz tog razloga će zbog neredovnih menstruacija ženske osobe pre posumnjati na postojanje ovarijalnih cista nego na hipotireozu. Umor, ukočenost i gubitak koncentracije često ćemo pripisati stresu, ali ne i usporenom radu štitne žlezde
Hipotireoza i trudnoća
Niski nivoi hormona štitaste žlezde može ometati ovulaciju, što smanjuje plodnost. Nelečena hipotireoza može dovesti do češćih spontanih pobačaja, urođenih mana novorođenčeta. Ova deca su takođe sklonija ozbiljnim intelektualnim i razvojnim problemima. Deca koja imaju neotkrivenu hipotireozu su u riziku od ozbiljnih problema sa fizičkim i mentalnim razvojem. Ali ako se ovo stanje dijagnostikuje u prvih nekoliko meseci života, šanse za normalan razvoj su odlične.
Ukoliko posumnjate na simptome hipotireoze, a posebno ukoliko u porodici imate obolele od štitaste žlezde, obavezno se obratite svom endokrinologu radi daljeg praćenja i eventualne terapije. Posebno ukoliko planirate trudnoću ili ste već trudni.
Hašimoto tireoiditis (hronični limfocitni tireoiditis) je autoimuna bolest u kojoj ćelije imunog sistema napadaju sopstveno tkivo žlezde. Za sada još nema sigurnih dokaza šta pokreće autoimuni proces u štitastoj žlezdi. ‘Okidač’ mogu biti genetski faktori, povećan unos joda u ishrani, virusne infekcije, pušenje, različite vrste zagađenja iz spoljašnje sredine (hemijsko, jonizujuće, …). Hronični stres može da bude pokretač ispoljavanja autoimune bolesti, ali se još uvek ne navodi kao uzrok nastanka autoimunih oboljenja.
Uzrok nastanka Hashimoto tireoiditisa su autoantitela koja u tireoidnoj žlezdi dovode do specifične imunološko-zapaljenske reakcije koja za posledicu ima oštećenje sopstvenog tkiva i manifestacije ovog oboljenja. To su najčešće antitela na tireoidnu peroksidazu (TPO) ili antitireoglobulinska.
Može biti udružen sa drugim autoimunim bolestima, kao što su reumatoidni artritis, lupus, šećerna bolest, perniciozna anemija, Sjogrenov sindrom, celijakija…
Klinički se ispoljava kao atrofični tireoiditis ili hipertrofična forma sa strumom. Funkcija žlezde može biti različita u zavisnosti od faze bolesti u kojoj se nalazi.
Na početku bolesti, zbog oslobađanja hormona štitaste žlezde iz njenih oštećenih ćelija, dolazi do pojave simptoma hipertireoidizma (ubrzan rad srca, znojenje, masna koža, tremor, ekscitiranost, gubitak telesne težine). Ovi simptomi traju nekoliko dana, do par nedelja, pa dolazi do pojave simptoma hipotireoidizma (sniženi rad štitaste žlezde).
Samo ispoljavanje ovog oboljenja je veoma sporo, često neprimetno, počinje blagim uvećanjem štitaste žlezde koje se obično otkriva slučajno u rutinskom pregledu. Vrlo retko se pacijenti žale na bol ili neku nelagodnost u vratnoj regiji.
Kada preovladaju simptomi hipotireoze bolesnici osećaju umor, tromost, usporeno se kreću i govore, zaboravni su, nepodnose hladnoću, pospani su, bezvoljni, imaju problema sa koncentracijom. Česta pojava je povećanje telesne težine, smanjenje apetita, usporenje peristaltike i zatvor. Koža je bleda i suva. Srčani ritam usporen. Postoji mišićna slabost i bolovi u mišićima. Može da se javi i poremećaj menstrualnog ciklusa, a kod muškaraca smanjenje seksualne funkcije.
Cilj lečenja je uspostavljanje normalnog nivoa hormona u krvi.
Hipertireoza predstavlja stanje povećane aktivnosti štitaste žlezde, čija je posledica prekomerno lučenje njenih hormona.Tačan uzrok pojave hipertireoze nije u potpunosti poznat.
Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se tzv. Gravesova bolest. To je autoimuni poremećaj, gde iz nepoznatih razloga, imunološki sistem pogrešno prepoznaje normalno, zdravo tkivo sopstvenog organizma i napada ga,što se manifestuje povećanom proizvodnjom hormona štitaste žlezde. Dolazi do pojave oticanja očnih mišića, proptoze očnih jabučica, što bolesniku daje karakterističan izgled izbočenih očiju.Gravesova ili Basedowljeva bolest može se genetski prenositi, a pogađa žene više nego muškarce. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi( najčešće se pojavljuje kod ljudi između 30 i 50 godina starosti).
Od ostalih uzroka hipertireoze treba napomenuti tzv. nodoznu toksičnu strumu. To je stanje kada u štitastoj žlezdi postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone.
Prolaznu hipertireozu može uzrokovati subakutna upala štitaste žlezde, koja se manifestuje jakim bolovima u vratu, povišenom sedimentacijom eritrocita, a obično se javlja nakon prebolele viroze.
U retkim slučajevima hipertireozu može izazvati i tumor hipofize, odnosno poremećaj na nivou hipotalamusa i hipofize, pri čemu dolazi do povećanog lučenja tireotropina (TSH), koji podstiče lučenje hormona štitaste žlezde.
Simptomi hipertireoze
Dijagnoza hipertireoze